~~~~ || A Woman's Secret || ~~~~

imala bi vam mnogo toga reci, mnogo rijeci.
danas mi se stvarno pise. neka motivacija za pisanje u meni, odavno nisam imala ovakav dan.
da to sve podijelim sa vama, i negativno i pozitivno. i ono sto cu zaboraviti, i ono sto cu uvijek pamtiti. sve bi voljela da danas podijelim sa vama. imam mnogo sta da kazem..

ali sad ne mogu.....

Jedan mali razgovor od sinoc nikako da mi izidje iz glave...

Malo mi je cudna ova osoba jer nikako ne mogu da razumijem kako odrasla osoba od 25 godina moze tako glupo da razmislja o zivotu i o svemu, a pogotovo o ljubavi. Taj COVJEK nema bas iskustva sto se tice ljubavnih stvari, nije da ne moze imati djevojku, nego, tako se meni cini, ima previse uvijeta za neke cure jer je sebi sam umislio da je on najbolji na svijetu i da mu niko drugi nije ravan, dok ne gleda na svoje glupo ponasanje i razmisljanje.

On: Pa nisam lud da platim 25 € za kartu kad je mogu za manje dobiti.

Ona: Naravno, ali na ilegalan nacin.

On: Ma ajd, nema veze. Samo neka nije toliko skupo.

Ona: pa hajde bolan, nisu pare najbitnije u zivotu. nemoj bit tako skrt.

On: Kako nisu pare sve u zivotu. Sa njima mozes sve. Sve sto pozelis mozes kupiti.

Ona: ne mozes ljubav.

On: mogu i ljubav.

Ona: nee, ljubav ne mozes sa parama kupiti.

On: mogu kupiti zenu.

Ona: sto ce ti zena bez ljubavi. to nije to. to nije zivot.

On: ali nema ni ljubavi bez para.

Ona: ima ljubavi bez para, ali nema para bez ljubavi.. normalno da igraju i pare neku ulogu u zivotu, ali ljubav je ljubav. nju ne mozes kupiti.

On: ma sa parama ja mogu sve kupiti. sve sto pozelim. cak i ljubav i zenu.

Ona: ee tu tvoju ljubav onda zelim da vidim i tvoj zivot koji te ceka..zivot bez ljubavi nije zivot, nego samo igra sa vremenom, kad jedva cekas i ne mozes docekati da prestanes da budes na ovome svijetu. ne mogu ti reci kad prestanes da "zivis".. jer zivjeti bez ljubavi ne znaci "zivjeti"..

On: ma mogu ja sa parama sve kupiti. to je bitno.



Tvrdoglava, glupa, skrta osoba.. samo kad pomislim zgadi mi se sve. nesto u meni kuha, ljuta sam kad pomislim na njega. ne podnosim takve "ljude" nimalo.

zasto pisem blog samo onda kad sam tuzna?
kad se osjecam sama. kad se osjecam nikako do kraja. kad mi dodje ta neka depresija, gdje mi se cini da su me svi ostavili. cak i osobe od kojih sam se najmanje nadala tome.

inace zivot super, prezadovoljna, sretna, najsretnija na svijetu cijelom. ali ovih dana ima nesto u meni, nesto tuzno, nesto ruzno, nesto bolno, nesto nikakvo, neka ta depresija, koja je me opet (nazalost) uhvatila. kad sve stvari vidim negativno, ma koliko god ustvari bile pozitivne. mozda je to sve i zbog toga, sto mi se sve vise i vise cini da sam budala, da sam budala zbog toga sto sam jednoj osobi sve dala. dala sam toj osobi vise nego sto dajem sebi, toj osobi sam dala sebe i mislim da joj ne mogu vise dati. nije moguce da joj mogu jos vise dati.

i onda na kraju kad vidim da to nista ne vrijedi. kad me ipak ostavlja samu, tu gdje jesam i tamo gdje nisam.

SVE, s v e sam mu dala, sve sto se moze nekome dati, i onda mi nesto dodje i otvori oci. otvori mi oci, da vidim da me ta osoba samo treba, kad ja trebam njoj. kad ja tu osobu trebam, ja njoj ne trebam.

 jeli to stvarno tako ili je samo neka depresija? to je jedino pitanje koje sebi postavljam. ne mogu vise o tome. i ovako mi je glava puna tih stvari, ne mogu vise. za kraj jos jedna tackica .

...što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote...

ovih dana sam bila na dnu.

sad se osijecam kao da sam ispod zemlje. kao da me vise nema na ovome svijetu. mozda bi bilo bolje za mene da me nema. bar nebi osijecala ovaj bol vise.

Zasto uvijek krivicu za sve lose sto se desava u mom zivotu trazim kod sebe?

Do neke mjere je to ok, ne kazem nista. naravno da prije trebam da vidim svoje ponasanje, jesam li ja uredu. ali ja to vise i ne radim. jest da pogledam situaciju malo bolje. jednostavno analiziram sta se desilo, sta se desava i sta se jos moze da desi. ali zasto ja ipak uvijek trazim krivicu kod sebe? iako znam da sam uredu. iako znam da ja nisam nista lose uradila. iako znam da je neko drugi meni nesto lose napravio, ja ipak tu krivicu trazim kod sebe i krivim sebe zbog nekih stvari koje se desavaju. sad se ovih dana ubijam zbog nekih stvari. nisam spavala nocima kako treba iako nisam ja kriva. svjesna sam ja da nisam ja kriva, nego da je ta druga osoba kriva zbog svega sto se desava. ali ipak trazim tu krivicu kod sebe... svakako sam ostala bez icega ovih dana. jednostavno je sve krenulo na svoju ruku. nadam se da ce se situacija popravit uskoro. ali ovako kao sto se sad osijecam, ne vjerujem u nista vise.

neznammm, dugo nisam nista pisala. jednostavno nisam imala volje. imala sam vremena, i to vise nego sto bi voljela da imam, ali nisam imala volje, jednostavno sam hodala ovako okolo i citala ostale blogove...

to sto se tice vremena, tri mjeseca sjedim kod kuce bez bas nekih obaveza. ima ih, ali to su sitnice, koje se srede za sat dva tri, i onda opet tapija. jednostavno kod kuce sjedim ili lutam gradom ko muha bez glave. imam jos jednu stvar obavit da napokon mogu poceti SVOJ ZIVOT, onaj koji sam dugo cekala i napokon docekala i onda i za mene znaci, "cao stari zivote, dobrodosao novi zivote".

ova zadnja sedmica je bila NIKAKVA. jednostavno nisam imala volje nizasto, nit sam htjela da imam volje za nesto. jednostavno mi je bilo svejedno. kao da me i nema na ovome svijetu. kao da i ne postojim. upravo sam se tako i osjecala.

bilo je tu mali sitnica sa dragim, ali ljubav rijesava sve probleme, dobro, skoro sve ;)  ova prokleta daljina j**e sve. jednostavno nemogu vise, nedostaje mi ON. nedostaju mi njegovi dodiri, njegovi poljupci, nedostaje mi ON. nemam vise snage za ovu cyber- ili telefon-vezu. nije to moje, nemogu vise. ubija me, boli me, osijecam se nikako, kao da me nema. jednostavno GADNO.

zato jedva cekam da napokon mogu zapoceti novi pocetak, svoj zivot. zivot, gdje ce mi on biti blizu, gdje nam ova daljina nece moci nista. gdje ce daljina napokon biti jedna mala stvar, ne samo mala stvar, nego ona najmanja stvar, ona stvar koja vise ne postoji. ali tek cu onda mozda vidjet i moci sama sebi priznat da je bilo nesto dobro u njoj. ojacala nas je, ojacala je nasu ljubav. za tu snagu koja nam je dala da se jos vise volimo zahvaljujem se daljini.
ali najveca joj HVALA zbog toga sto napokon ide iz naseg zivota.


(izgleda sam i ja ovaj put puno napisala, ali nemojte zamjeriti, nije me dugo bilo...)

Kada je djevojka tiha - misli na milon stvari.

Kada djevojka ne reaguje – duboko je zamisljena.

Kada te djevojka upitno gleda – pita se koliko dugo ces kraj nje ostati.
 
Kada djevojka odgovori: ‘sa mnom je sve u redu’ – onda ima grdne probleme.
 
Ako te djevojka prodorno promatra – pita se zasto je lazes.

Kada djevojka spusti glavu na tvoje grudi - zeli da zauvijek ostanes kod nje.

Kada djevojka zeli svaki dan da te vidi – nalazi da si lijep (voli te).

Ako djevojka kaze: ‘Volim te’ – ona to zaista i misli.

Kada djevojka kaze: ‘Nedostajes mi’ – onda ne nedostajes nikom na svijetu vise nego njoj.


Istina ili ne? :)  Kazu da jest... A i moje misljenje ;)

Volim ja njega. To osijetim. Osijetim kad pomislim na njega. Osjietim kad nam se usne spoje. To je ljubav.
Ali danas se nesto cudno osijecam. Neznam ni ja zasto. Nije mi nimalo jasno. Kao da nista nema u meni. Kao da je me uhvatila neka zesca depresija.
Jedina stvar koja je jasna, je da ga volim i da samo njega zelim. Zelim ja tu osobu samo za sebe.
Veza na daljinu. Dali veza na daljinu ima uopste smisla? Veza nam ovako vec dugo traje. Volim ga, iako ga ne mogu uvijek vidjeti kad to pozelim. Ali ga volim i to je jedino sto me drzi u ovoj vezi. Sto me drzi na ovom svijetu. Ja nebi bila vise ja da njega nema u mom zivotu. Nebi mene bilo ovako kako jesam da njega nema u mom zivotu.
Veza na daljinu. Najbitnije je tu povjerenje u drugu osobu. Osijecaj da joj mozes vjerovati sta ti god kaze. To imam. Vjerujem mu.
Jedino sto tesko bude, su neke desete osobe koje se mijesaju u nasu vezu. Osobe kod kojih se vidi da im je jedini cilj da pokvare nasu vezu. Kad vidim da ima takvih osoba, odma ih ignorisem. Ne zelim da imam posla sa osobama koje zele da mi pokvare vezu sa osobom koju volim. Koje mi zele lose. Koje zele da mi upropaste zivot. Tako radi i on. Bar mi je tako rekao.
I kad saznas da ipak ima kontakta sa tim osobama, tesko ti je. Ne zelis da vjerujes sta vidis. Osijecas se nikako. Jednostavno neka praznina u tebi. Jeli i on zeli tu vezu za koju se ti boris? Ako zeli, zasto ipak slusa neka misljenja od osoba koje su ne bitne? Zasto te laze? Jeli to jedina stvar koju ti je slagao? Mozes li mu i dalje vjerovati?  I'm sad. :(  Nadam se da ce se ovo sve rijesiti i da ce me proci ova trenutna depresija.

Volim GA. Volim GA NAJVISE NA SVIJETU.
Ne mogu bez njega. Neznam sta bi radila bez njega. Nebi si jednostavno mogla zamisliti svoj zivot bez njega. Nebi si mogla zamisliti sebe bez njega. Ja nebi bila vise JA bez njega.
On mi je zivot moj. Volim ga. Volim ga najvise na svijetu. Dala bi sve za njega.

I him more than my life.